Dragi moji sjecate se kad sam prije 4 mjeseca pisao o svom medi.
Evo idemo prema 7 mjeseci i sve je isto , samo sa jos vecim zarom, ceznjom i ljubavlju.
Ne znam odakle da pocnem...hmmm...da li od onog trena kad si mi se javila na MSN ili onog treba kad si pocela osjecati nesto za mene.
ili od onog trena kad sam osjetio tvoje prelijepe vrele usne na svojima ?
Ili od mazenja na krevetu od trenutka kad smo rekli ova pjesma pase uz nas ili od trenutka pjevanja tih pjesama na tvojim usnama ili mazenje po trbuhu,ljubljenju tvog trbuha
Maco hvala ti za majice...
Maco hvala ti za sve..
Maco hvala ti za tvoje srce....
Maco hvala ti za svaku toplu rijec...
A ima toga jos od prije.....
Maco hvala ti sto si isla samnom na autobusnu
Maco hvala ti jer si samnom plesala na snijegu pjevali pjesme ...
Maco hvala ti za krevet...
Hvala jer me neosudjujes I jer znas I ti biti pervezna..
Maco hvala za sve sto mi das,sve sto mi vjerujes ....
Ima, ima toga jos...ne bi u ovaj inbox stalo:)
.....
Hvala Bogu koji dade da te nadjem i da postanes samo moja da te imam samo za sebe i d ate samo ja mogu maziti paziti ..:))))
...
I da nezaboravim reci ZAUVIJEK TVOJ
Volim te
e tvoj Sabahudin
| < | svibanj, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Moj mir.Moji snovi.Moj dan
O meni
Zelis me cut :
soony07@live.at
Moje srce <3
crvena ruza
4 mĺneder
Svakim danom što se budim prva i svaka ostala misao si ti. Ti koja si srce uzela i koja ga čuvas , koja ga izludjujes :) Volim te zbog toga što jesi ,a ne što nisi. Sve što smo prosli nemoze se opisati. Samo znam da neću se odrec ovog ,tebe koja si moj život :) Hvala ti srce. Volim način na koji me gledaš...
Volim svaku crtu tvog lica koja označava tvoj karakter...
Volim način na koji se krečeš,volim svaki pokret tvoj...
Volim tvoju izgubljenost,volim tvoju snalažljivost...
Volim tvoju nedostupnost,volim tvoju dostupnost...
Volim kad se smiješ,volim kad si ozbiljna...
Volim tvoj glas,volim tvoj stas...
Volim tvoj dodir,volim tvoj miris...
Volim kad me gledaš,volim kad se praviš da me ne gledaš...
Volim kad glumis da si ljuta
Volim svaku crtu tvog karaktera,volim svaku tačku na tvom tijelu,volim svaki dio tvoje duse,VOLIM TEBE.
Volim te svake sekunde,minute,stotinke,volim te beskonačno dugo....
Da ti znas sta bi ja za
tebe uradio,
rijeke bi zaustavio,
brda bi sravnio
Prepala bi se da znas
ko`lko te volim,kol`ko
te obozavam i kolko
gorim
Rat bi zapoceo,rat bi
zaustavio,tebi se
vracam ma kud god da
bio
Da znas kol`ko te
nocima gledam,kol`ko
te ljubim i kol`ko te
trebam
Ja ubijam svaki tvoj
pokret,ja pored tebe
zeno,bolji sam covjek
Da ti znas kako ja
osjecam nekad,a
rek`o bi ti,al`mislim
da bi se prepala
Tebi se vracam sve
dok sam ziv,ti si moj
izvor i ti si moj mir
Ti si moj Jeruzalem,
moja Meka,ne bi te
dao nikom za tri svijeta
Jer srce vise nije
moje,tebi duso
pripalo je...
Tvoj glas je predah
k`o Bajram i Pesah
hrana za moju dusu
bas kao sevdah
Ja sam bez njega k`o
ptica bez neba,
s`tobom sam nasao sve
sto mi treba
Most se stvori kud
prodju koraci tvoji
i odjednom su jasni
putevi moji
Prati me uvijek,dijeli
sa mnom uspjeh
reci kada stanem i
digni kada padnem
Kad odem,samo tebi
nazad zurim
da te uspavam,budim
gledam i ljubim
Da ti prodjem kroz
kosu dok spavas nocu
milujem,i njezno kosu
dodirujem
Tebi se vracam sve
dok sam ziv,ti si moj
izvor i ti si moj mir
Ti si moj Jeruzalem,
moja Meka,ne bi te
dao nikom za tri svijeta
Jer srce vise nije
moje,tebi duso
pripalo je...
Volim Te Laro :)
Volim svaku crtu tvog lica koja označava tvoj karakter...
Volim način na koji se krečeš,volim svaki pokret tvoj...
Volim tvoju izgubljenost,volim tvoju snalažljivost...
Volim tvoju nedostupnost,volim tvoju dostupnost...
Volim kad se smiješ,volim kad si ozbiljna...
Volim tvoj glas,volim tvoj stas...
Volim tvoj dodir,volim tvoj miris...
Volim kad me gledaš,volim kad se praviš da me ne gledaš...
Volim kad glumis da si ljuta
Volim svaku crtu tvog karaktera,volim svaku tačku na tvom tijelu,volim svaki dio tvoje duse,VOLIM TEBE.
Volim te svake sekunde,minute,stotinke,volim te beskonačno dugo....
Da ti znas sta bi ja za
tebe uradio,
rijeke bi zaustavio,
brda bi sravnio
Prepala bi se da znas
ko`lko te volim,kol`ko
te obozavam i kolko
gorim
Rat bi zapoceo,rat bi
zaustavio,tebi se
vracam ma kud god da
bio
Da znas kol`ko te
nocima gledam,kol`ko
te ljubim i kol`ko te
trebam
Ja ubijam svaki tvoj
pokret,ja pored tebe
zeno,bolji sam covjek
Da ti znas kako ja
osjecam nekad,a
rek`o bi ti,al`mislim
da bi se prepala
Tebi se vracam sve
dok sam ziv,ti si moj
izvor i ti si moj mir
Ti si moj Jeruzalem,
moja Meka,ne bi te
dao nikom za tri svijeta
Jer srce vise nije
moje,tebi duso
pripalo je...
Tvoj glas je predah
k`o Bajram i Pesah
hrana za moju dusu
bas kao sevdah
Ja sam bez njega k`o
ptica bez neba,
s`tobom sam nasao sve
sto mi treba
Most se stvori kud
prodju koraci tvoji
i odjednom su jasni
putevi moji
Prati me uvijek,dijeli
sa mnom uspjeh
reci kada stanem i
digni kada padnem
Kad odem,samo tebi
nazad zurim
da te uspavam,budim
gledam i ljubim
Da ti prodjem kroz
kosu dok spavas nocu
milujem,i njezno kosu
dodirujem
Tebi se vracam sve
dok sam ziv,ti si moj
izvor i ti si moj mir
Ti si moj Jeruzalem,
moja Meka,ne bi te
dao nikom za tri svijeta
Jer srce vise nije
moje,tebi duso
pripalo je...
Volim Te Laro :)
Prolazak ispod crno bijele duge
Ne tako davno je živio mladić s imenom Leonardo. Imao je sve što je mogao poželjeti, ali nije bio sretan. Nedostajao mu je mali dio sreće , to što mi svi tražimo cijeli svoj život. Ljubav. Iako je Leonardo bio poželjan među curama, poštovan kod prijatelja, falilo mu je to nešto.
Jedne večeri dok je stajao na prozoru vidio je kako putem prolazi cura koja je imala neobičnu boju kose. U srcu je osjećao uzbuđenje koje nikad prije nije doživio. Cura se izgubila u magli , a on je uzeo knjigu „Crno bijela duga“ i počeo da je čita, ali u svakoj ispisanoj stranici je vidio samo njen prolaz ispred prozora. Sljedeći dan u školi, na odmoru dok je sjedio sam u parku, odvojen od drugih, gledajući u nebo je vidio taj lik cure, te oči koje su mu ostavile trag na srcu. Poslije škole je išao u biblioteku, stvar sudbine, sreće ili nesreće ga je dovela do nje, do tih velikih plavih očiju koje su ga očarale, nisu dale da misli. U sebi se pitao: da li da idem do nje , da li ću se samo razočarati, da li ću uspjeti progovoriti, da li ću se osramotiti. Odlučio je da produži kraj nje i da sjedne par stolova dalje od nje. Dok je sjedio u kutu, skoro na drugom kraju biblioteke, vidio je kako joj je prišao jedan visok dečko sa kratkom smeđom kosom. Zagrlio ju je. Leonardo, dok je pregledavao knjige, nije primijetio da je ona cura sa prelijepim plavim očima napustila biblioteku. Začuo se glas bibliotekarke , koja je bila na vratima i zamolila ga da pusti knjige i da izađe jer je bilo već prešlo pola četiri i zatvarali su školu.
Došao je doma, uz svakodnevnu galamu tate, te se je sa ulaznih vrata uputio u svoju sobu. Prolazili su sati, ali nije mogao da spava, proganjale su ga te prelijepe plave oči, pitao se tko je taj dečko koji ju je grlio, kako da joj priđe, kako da postupi. Uz kapi suza koje su mu se slijevale niz obraz je potonuo u san i nadu da će sutra biti bolje.
Ujutro je odlučio da ne ide u školu, nego da ode u park, svoj park mira , koji je bio par ulica dalje od njegove kuće. Dok je sjedio u klupi začuo je tih glas. " Oprosti , da li možda znaš koliko je sati?" Okrenuo se je i nije mogao da vjeruje, cura koju je sanjao prošle večeri. Odgovorio je: „Ne , ustvari da. Sati je pola devet“, nasmiješila se i rekla: " A ponovo ću dobiti neopravdano " . "Da li mogu da sjednem ?" On : „Naravno. Ja sam Leonardo“.Pružila mu ruku „Pa, drago mi je, ja sam Emma iz 3. razreda. Vidjela sam te jučer da si tražio neke knjige“.
Na trenutak se je začula tišina, čak je i vjetar utihnuo. Kao iz vedra neba, je progovorio Leonardo i rekao „Crno bijela duga. Mislim, trenutno čitam crno bijelu dugu“. Emma se nasmijala i upitala ga: „Pa zar to ne čitaju samo cure? Koliko znam, dečki ne podnose ljubavne romane“. Leonardo se zacrvenio i rekao joj da jedino tako liječi svoju bol. Nasmiješila mu se:“Pa ja sam sretno zaljubljena već tri mjeseca. Možda si jučer vidio, onaj dečko što me je zagrlio, sa njim sam skupa.
Ali pustimo to, Leon , mogu te tako zvat ?“ „Da, naravno. Ja moram da idem, al vidimo se uskoro.“
„Bok“.
Nakon tjedan dana, sreli su se na hodniku. Cijelih tjedan dana je razmišljao,da joj reče da mu se sviđa, da ne može zbog nje spavati ili da li da živi sa tim da je mogao nešto promijeniti.
Prolazila je kraj njega i rekla mu je bok, dok se je udaljavala od njega on se okrenuo i rekao: „Emma, čekaj!“ i počeo da trči prema njoj. Uhvatio ju je za ruku, „Emma ja, ne znam kako da ti ovo kažem, i znam da ćeš me prezirati, i znam da ću poludjeti ako ti ne kažem, ali isto tako ako ti kažem.
Emma, ovoga, ja sam zaljubljen u tebe i već dva tjedna samo o tebi mislim. Emma, oprosti što sam ti uništio dan“. Emma se zacrvenila i pogledala oko sebe da li nema nikog. „Leon, žao mi je, što ti to radim , ali i ti meni isto radiš otkad sam sjela kraj tebe u parku“. Nagnula se prema njemu i poljubila ga je i rekla da mora da ide nazad, jer će je profesor početi tražit.
Leon je otišao do prvog zida sjeo i naslonio se , nije mogao vjerovati što mu se dešava, ali isto tako prvi put mu je došlo u glavu da tek sad najgore dolazi, jer ona ima dečka.
U bilježnici je našao listić, na kojem je pisalo „Večeras 9 h, jedna ulica dalje od parka, volim te, Emma“.
Točno u devet ju je čekao, kasnila je, tek u pola deset se je pojavila. Trčala je prema njemu i odmah ga poljubila.
„Leon, oprosti jer kasnim, Alex moj dečko me nije pustio da idem doma. Bojim se, ako sazna za tebe, da će se povrijediti, a to ne želim , da nitko pati zbog mene, a isto tako bojim se da ne reče svojima prijateljima da te istuče.Leon znaj da samo na tebe mislim, cijelo vrijeme i na onaj poljubac“. Ponovo ga je poljubila, i rekla:“Ja moram ići jer moram kod njega, a ne želim. Leon, volim te. Vidimo se sutra na polovini četvrtog časa“.
Sljedeći dan je čuo prijatelje kako pričaju o Emminom dečku, kako im je pričao da je spavao sa njom. Na polovini četvrtog časa ju je čekao. Cijelo vrijeme ga je boljelo to što je čuo od prijatelja. Pojavila se ona i poljubila ga je. On ju je pitao: „Kako si Emma?“
„Nisam dobro.“
Am, Emma, je li istina ono što priča ti dečko?“ Spustila je glavu, okrenula se i vratila u razred. Bez i jedne riječi. Udario je glavom od zid i pitao se zašto je morao sa jednim pitanjem da upropasti sve. Nije je vidio sljedeća dva dana u školi. Dobio je pismo u kojem mu je napisala da ne može da netko pati zbog nje. Ali to znači da ja smijem biti povrijeđen. Nakon tri dana je čuo zvono doma. Bila je to Emma, tužnog lica, zagrlila ga je i počela da plače i govorila mu je samo da ga voli i da joj je žao. Leon je progovorio: „Emma, da si me ubila ja bi te i dalje volio istom jačinom.“
„Leon, ja ga ne mogu ostavit, jer će se ubiti, ne želim da pati“. Poljubila ga je, dala mu pismo i otišla.
U pismu je pisalo : „Dragi Leon , otkad sam te vidjela, poludjela sam za tobom. Sutra se selimo ja, on , moji i njegovi starci, jer moj tata i njegov će otvoriti u drugom gradu firmu.
Leon je sjeo na pod i počeo da plače. „Nikad neće znati koliko ju volim, nikad neće znati da mi je sve“.
Nakon par mjeseci, dobio je e-mail od Emme .....
Ostavljam osmijeh do idućeg nastavka
Jedne večeri dok je stajao na prozoru vidio je kako putem prolazi cura koja je imala neobičnu boju kose. U srcu je osjećao uzbuđenje koje nikad prije nije doživio. Cura se izgubila u magli , a on je uzeo knjigu „Crno bijela duga“ i počeo da je čita, ali u svakoj ispisanoj stranici je vidio samo njen prolaz ispred prozora. Sljedeći dan u školi, na odmoru dok je sjedio sam u parku, odvojen od drugih, gledajući u nebo je vidio taj lik cure, te oči koje su mu ostavile trag na srcu. Poslije škole je išao u biblioteku, stvar sudbine, sreće ili nesreće ga je dovela do nje, do tih velikih plavih očiju koje su ga očarale, nisu dale da misli. U sebi se pitao: da li da idem do nje , da li ću se samo razočarati, da li ću uspjeti progovoriti, da li ću se osramotiti. Odlučio je da produži kraj nje i da sjedne par stolova dalje od nje. Dok je sjedio u kutu, skoro na drugom kraju biblioteke, vidio je kako joj je prišao jedan visok dečko sa kratkom smeđom kosom. Zagrlio ju je. Leonardo, dok je pregledavao knjige, nije primijetio da je ona cura sa prelijepim plavim očima napustila biblioteku. Začuo se glas bibliotekarke , koja je bila na vratima i zamolila ga da pusti knjige i da izađe jer je bilo već prešlo pola četiri i zatvarali su školu.
Došao je doma, uz svakodnevnu galamu tate, te se je sa ulaznih vrata uputio u svoju sobu. Prolazili su sati, ali nije mogao da spava, proganjale su ga te prelijepe plave oči, pitao se tko je taj dečko koji ju je grlio, kako da joj priđe, kako da postupi. Uz kapi suza koje su mu se slijevale niz obraz je potonuo u san i nadu da će sutra biti bolje.
Ujutro je odlučio da ne ide u školu, nego da ode u park, svoj park mira , koji je bio par ulica dalje od njegove kuće. Dok je sjedio u klupi začuo je tih glas. " Oprosti , da li možda znaš koliko je sati?" Okrenuo se je i nije mogao da vjeruje, cura koju je sanjao prošle večeri. Odgovorio je: „Ne , ustvari da. Sati je pola devet“, nasmiješila se i rekla: " A ponovo ću dobiti neopravdano " . "Da li mogu da sjednem ?" On : „Naravno. Ja sam Leonardo“.Pružila mu ruku „Pa, drago mi je, ja sam Emma iz 3. razreda. Vidjela sam te jučer da si tražio neke knjige“.
Na trenutak se je začula tišina, čak je i vjetar utihnuo. Kao iz vedra neba, je progovorio Leonardo i rekao „Crno bijela duga. Mislim, trenutno čitam crno bijelu dugu“. Emma se nasmijala i upitala ga: „Pa zar to ne čitaju samo cure? Koliko znam, dečki ne podnose ljubavne romane“. Leonardo se zacrvenio i rekao joj da jedino tako liječi svoju bol. Nasmiješila mu se:“Pa ja sam sretno zaljubljena već tri mjeseca. Možda si jučer vidio, onaj dečko što me je zagrlio, sa njim sam skupa.
Ali pustimo to, Leon , mogu te tako zvat ?“ „Da, naravno. Ja moram da idem, al vidimo se uskoro.“
„Bok“.
Nakon tjedan dana, sreli su se na hodniku. Cijelih tjedan dana je razmišljao,da joj reče da mu se sviđa, da ne može zbog nje spavati ili da li da živi sa tim da je mogao nešto promijeniti.
Prolazila je kraj njega i rekla mu je bok, dok se je udaljavala od njega on se okrenuo i rekao: „Emma, čekaj!“ i počeo da trči prema njoj. Uhvatio ju je za ruku, „Emma ja, ne znam kako da ti ovo kažem, i znam da ćeš me prezirati, i znam da ću poludjeti ako ti ne kažem, ali isto tako ako ti kažem.
Emma, ovoga, ja sam zaljubljen u tebe i već dva tjedna samo o tebi mislim. Emma, oprosti što sam ti uništio dan“. Emma se zacrvenila i pogledala oko sebe da li nema nikog. „Leon, žao mi je, što ti to radim , ali i ti meni isto radiš otkad sam sjela kraj tebe u parku“. Nagnula se prema njemu i poljubila ga je i rekla da mora da ide nazad, jer će je profesor početi tražit.
Leon je otišao do prvog zida sjeo i naslonio se , nije mogao vjerovati što mu se dešava, ali isto tako prvi put mu je došlo u glavu da tek sad najgore dolazi, jer ona ima dečka.
U bilježnici je našao listić, na kojem je pisalo „Večeras 9 h, jedna ulica dalje od parka, volim te, Emma“.
Točno u devet ju je čekao, kasnila je, tek u pola deset se je pojavila. Trčala je prema njemu i odmah ga poljubila.
„Leon, oprosti jer kasnim, Alex moj dečko me nije pustio da idem doma. Bojim se, ako sazna za tebe, da će se povrijediti, a to ne želim , da nitko pati zbog mene, a isto tako bojim se da ne reče svojima prijateljima da te istuče.Leon znaj da samo na tebe mislim, cijelo vrijeme i na onaj poljubac“. Ponovo ga je poljubila, i rekla:“Ja moram ići jer moram kod njega, a ne želim. Leon, volim te. Vidimo se sutra na polovini četvrtog časa“.
Sljedeći dan je čuo prijatelje kako pričaju o Emminom dečku, kako im je pričao da je spavao sa njom. Na polovini četvrtog časa ju je čekao. Cijelo vrijeme ga je boljelo to što je čuo od prijatelja. Pojavila se ona i poljubila ga je. On ju je pitao: „Kako si Emma?“
„Nisam dobro.“
Am, Emma, je li istina ono što priča ti dečko?“ Spustila je glavu, okrenula se i vratila u razred. Bez i jedne riječi. Udario je glavom od zid i pitao se zašto je morao sa jednim pitanjem da upropasti sve. Nije je vidio sljedeća dva dana u školi. Dobio je pismo u kojem mu je napisala da ne može da netko pati zbog nje. Ali to znači da ja smijem biti povrijeđen. Nakon tri dana je čuo zvono doma. Bila je to Emma, tužnog lica, zagrlila ga je i počela da plače i govorila mu je samo da ga voli i da joj je žao. Leon je progovorio: „Emma, da si me ubila ja bi te i dalje volio istom jačinom.“
„Leon, ja ga ne mogu ostavit, jer će se ubiti, ne želim da pati“. Poljubila ga je, dala mu pismo i otišla.
U pismu je pisalo : „Dragi Leon , otkad sam te vidjela, poludjela sam za tobom. Sutra se selimo ja, on , moji i njegovi starci, jer moj tata i njegov će otvoriti u drugom gradu firmu.
Leon je sjeo na pod i počeo da plače. „Nikad neće znati koliko ju volim, nikad neće znati da mi je sve“.
Nakon par mjeseci, dobio je e-mail od Emme .....
Ostavljam osmijeh do idućeg nastavka
Heklanje
Nije sve tako crno .Ponekad nam se činilo i još uvijek čini da se sve okrenulo protiv nas i da smo totalni pehisti, ponekad život nije fer i sve je tako mračno i bezizlazno! I kako sve biva u životu, događaju nam se najgore i najbolje stvari, baš nama, nama običnim smrtnicima koji volimo i mrzimo u isto vrijeme različite osobe, ujedno baš NAMA se ponekad dogode i najljepše moguće stvari kao - prvi poljupci, prvi zagrljaji, naši prijatelji, lijepi sunčani dani kad se samo izležavamo i tad nam nitko ne smeta, dani kad volimo sve oko sebe i kad smo sretni a da toga nismo ni svjesni!
Život je kao i ljudi, jedno bez drugog ne ide, baš kao i dobro i loše, u svima nama kriju se dvije osobe - ona sretna, slatka, koja voli sve što je okružuje, i ona manje lijepa, zaluđena vanjštinom i prolaznim stvarima, zaslijepljena mržnjom i nekim idealima tj. željom za nekim velikim ciljevima do kojih je spremna doći pod bilo kakvu cijenu, čak i cijenu tuđih života, ta mračna osoba je jednostavno slijepa i treba joj jedan vodič, netko tko će joj pokazati pravi put bez varka i laganja.
Svatko od nas ima neku "karizmu" zbog koje ga neki ljudi vole i dobro im je u njihovom društvu. Možemo biti promjenjivi kao i vrijeme, kao sunce i kiša, veseli i tužni, a i jedno i drugo nam je potrebni da bismo, živjeli i svaki put je prolazno, zar ne? Sunce sja ali prije ili poslije doći će oblak i past će kiša tako da ćemo se i mi smijati, no i suze su tu i one će nam doći prije ili poslije samo ne smijemo pokleknuti i dopustiti da one budu prisutne često. Svaki put treba pronaći neki razlog zašto okrenuti stranicu u životu i nasmijati se, treba pronaći razlog za osmijeh.
Učini nešto da bi se drugi osjećao bolje i samim time ćeš i sebi pomoći. Pusti druge da budu sretni i ti budi sretan zbog njih. Iako je možda u pitanju osoba s kojom ti želiš biti, a on ili ona ima dugu ili drugog! Često samo tražimo izlike, razloge, savjete kako da ih osvojimo, kako da budu naši. Mučimo sami sebe umjesto da jednostavno živimo punim plućima i otvorimo se nekim novim ljudima, istina i tad ćemo biti povrijeđeni još milijun puta, ali hrabri ne odustaju i pomoći će onim slabijima i to će ih učiniti još hrabrijima.
Budimo jednostavno sretni zato što ima još uvijek onih koji nas vole i koji su bolje kad vide osmijehe na našim licima, a sve drugo će nam doći po zasluzi! Vjerujem da ste već ovakve primjere čuli već mali milijun puta, ali kako kažu, od viška glava ne boli, zato vam ponavljam: volite sve, a ponajprije SEBE jer ljubav je to što mijenja svijet i zbog toga što volite ste neodoljivi i onima koji vas možda ne vole!
Možda vam se ovo sve čini pomalo ludim, ali probajte! Jednom se živi i sve što napravite ne žalite za tim osim ako namjerno niste učinili nešto loše. Tada postupite kao ljudi i ispričajte se.
Ja sam nasao srecu u njoj i svemu sto cini nas dvoje .
Ostavljam vam osmijeh
Život je kao i ljudi, jedno bez drugog ne ide, baš kao i dobro i loše, u svima nama kriju se dvije osobe - ona sretna, slatka, koja voli sve što je okružuje, i ona manje lijepa, zaluđena vanjštinom i prolaznim stvarima, zaslijepljena mržnjom i nekim idealima tj. željom za nekim velikim ciljevima do kojih je spremna doći pod bilo kakvu cijenu, čak i cijenu tuđih života, ta mračna osoba je jednostavno slijepa i treba joj jedan vodič, netko tko će joj pokazati pravi put bez varka i laganja.
Svatko od nas ima neku "karizmu" zbog koje ga neki ljudi vole i dobro im je u njihovom društvu. Možemo biti promjenjivi kao i vrijeme, kao sunce i kiša, veseli i tužni, a i jedno i drugo nam je potrebni da bismo, živjeli i svaki put je prolazno, zar ne? Sunce sja ali prije ili poslije doći će oblak i past će kiša tako da ćemo se i mi smijati, no i suze su tu i one će nam doći prije ili poslije samo ne smijemo pokleknuti i dopustiti da one budu prisutne često. Svaki put treba pronaći neki razlog zašto okrenuti stranicu u životu i nasmijati se, treba pronaći razlog za osmijeh.
Učini nešto da bi se drugi osjećao bolje i samim time ćeš i sebi pomoći. Pusti druge da budu sretni i ti budi sretan zbog njih. Iako je možda u pitanju osoba s kojom ti želiš biti, a on ili ona ima dugu ili drugog! Često samo tražimo izlike, razloge, savjete kako da ih osvojimo, kako da budu naši. Mučimo sami sebe umjesto da jednostavno živimo punim plućima i otvorimo se nekim novim ljudima, istina i tad ćemo biti povrijeđeni još milijun puta, ali hrabri ne odustaju i pomoći će onim slabijima i to će ih učiniti još hrabrijima.
Budimo jednostavno sretni zato što ima još uvijek onih koji nas vole i koji su bolje kad vide osmijehe na našim licima, a sve drugo će nam doći po zasluzi! Vjerujem da ste već ovakve primjere čuli već mali milijun puta, ali kako kažu, od viška glava ne boli, zato vam ponavljam: volite sve, a ponajprije SEBE jer ljubav je to što mijenja svijet i zbog toga što volite ste neodoljivi i onima koji vas možda ne vole!
Možda vam se ovo sve čini pomalo ludim, ali probajte! Jednom se živi i sve što napravite ne žalite za tim osim ako namjerno niste učinili nešto loše. Tada postupite kao ljudi i ispričajte se.
Ja sam nasao srecu u njoj i svemu sto cini nas dvoje .
Ostavljam vam osmijeh
Kćrlighed
Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se gasi!
Izbrisati je da više ne boli.Lakše bi se podnosio dan što traje,ne
bi se mjerio onim što više NE POSTOJI !!!
Ovako se mješaju osjećanja i život,pa nema više ni čistog osjećanja,ni čistog života,
pa nemreš vjerovat da ti se to dešava, al ipak sad shvaćaš zašto
Ponekad zaista poželim da se probudim bez sjećanja...bez
dotadašnjih želja...voljeo bi da promjenim,izgradim drugi
život na nekom drugom mjestu,mada postoji nešto što ne bih
nikada mijenjao,a to su prijatelji .
Zašto je život tako nepošten,zašto se ne mogu naći dva bića
koja će se voljeti isto ili bolje rečeno u isto vrijema,davati od sebe maksimum,biti zaljubljeni...zašto ljubav ne traje vječno,
...lijep je skoro svaki početak,taj trenutak koja zavlada...,a poslije ljubav jednostavno nestaje,polako,nečujno,tiho...pakuje
svoje kofere i odlazi...,a jedino što ostaje je prokleta navika.
Nažalost,ona je ponekad jača i od same ljubavi,hrani je želja
dvoje nekada zaljubljenih ljudi koji pod svaku cjenu žele biti dio
života onog drugog.
I ne znam kako i zašto smo u naviku zalutali,zato i najviše
bole riječi koje smo prešutili.
I ja sam jedan od onih koji bi voljeli ubiti prošlost,izbrisati
sva ona obećanja...riječi ¨forever¨voljet ću te zauvjek itd...
žalosno je što mi smrtnici govorimo uglavnom radi sebe,ali često
ne čujemo odjek svojih riječi i ne svatamo njihovu težinu.
Čovjek je stvoren da živi i voli i ljubav je sastavni dio života
svih ljudi...Trebamo naučiti,znati voljeti,biti voljen,biti sretan .Ja sam naucioo a vi ??
Ali nikada ne trebamo govoriti nešto samo zato što mislimo da trebamo reči.Uzvratimo na tuđe emocije samo ako ih stvarno osjećamo,doživljavamo...I ne povodimo se onim ¨Ljubav će doći
vremenom ¨,jer LJUBAV je....LJUBAV i ona ili se osjeti
odmah ili Nikad...
Jer Ljubav je buđenje u duhu,onaj ko je poznaje nije u stanju
da je iskaže riječima,a onaj ko je još nije upoznao ne može
razmišljati o divnoj zagonetci postojanja...
Farvel
Izbrisati je da više ne boli.Lakše bi se podnosio dan što traje,ne
bi se mjerio onim što više NE POSTOJI !!!
Ovako se mješaju osjećanja i život,pa nema više ni čistog osjećanja,ni čistog života,
pa nemreš vjerovat da ti se to dešava, al ipak sad shvaćaš zašto
Ponekad zaista poželim da se probudim bez sjećanja...bez
dotadašnjih želja...voljeo bi da promjenim,izgradim drugi
život na nekom drugom mjestu,mada postoji nešto što ne bih
nikada mijenjao,a to su prijatelji .
Zašto je život tako nepošten,zašto se ne mogu naći dva bića
koja će se voljeti isto ili bolje rečeno u isto vrijema,davati od sebe maksimum,biti zaljubljeni...zašto ljubav ne traje vječno,
...lijep je skoro svaki početak,taj trenutak koja zavlada...,a poslije ljubav jednostavno nestaje,polako,nečujno,tiho...pakuje
svoje kofere i odlazi...,a jedino što ostaje je prokleta navika.
Nažalost,ona je ponekad jača i od same ljubavi,hrani je želja
dvoje nekada zaljubljenih ljudi koji pod svaku cjenu žele biti dio
života onog drugog.
I ne znam kako i zašto smo u naviku zalutali,zato i najviše
bole riječi koje smo prešutili.
I ja sam jedan od onih koji bi voljeli ubiti prošlost,izbrisati
sva ona obećanja...riječi ¨forever¨voljet ću te zauvjek itd...
žalosno je što mi smrtnici govorimo uglavnom radi sebe,ali često
ne čujemo odjek svojih riječi i ne svatamo njihovu težinu.
Čovjek je stvoren da živi i voli i ljubav je sastavni dio života
svih ljudi...Trebamo naučiti,znati voljeti,biti voljen,biti sretan .Ja sam naucioo a vi ??
Ali nikada ne trebamo govoriti nešto samo zato što mislimo da trebamo reči.Uzvratimo na tuđe emocije samo ako ih stvarno osjećamo,doživljavamo...I ne povodimo se onim ¨Ljubav će doći
vremenom ¨,jer LJUBAV je....LJUBAV i ona ili se osjeti
odmah ili Nikad...
Jer Ljubav je buđenje u duhu,onaj ko je poznaje nije u stanju
da je iskaže riječima,a onaj ko je još nije upoznao ne može
razmišljati o divnoj zagonetci postojanja...
Farvel
Bienvenido
Sve počinje onog trena kad prvi puta ugledaš svjetlo dana, tako sam i ja prestao pisati blog, ali danas sam dobio inspiraciju i otvorio svoj treci blog sve zahvaljujući jednoj curi koja mi je u zadnje vrijeme postala velika podrška u životu.Hvala ti.Volim te.
Ostala dva sam zatvorio.Sve sto se događa oko mene, oko prijatelja moji i svega ostalog budu čitali oni pravi blogeri koji ne dolaze na druge blogove samo da bi privukli na svoj blog sto vise ljudi, nego nešto novo naučili, pomogli i razmijenili mišljenja.Kako krenuti dalje kad ti sreća zatvori vrata i kad ti život okrene leđa i ti se nađeš u vrtlogu vremena sasvim sam i napušten od svih?
Na ovo pitanje cu odgovorit u sljedećem postu. Toliko od mene za danas.
The book of life closes, and begins a new and gives a small chance the new life that elections for their place under the stars.
Ostala dva sam zatvorio.Sve sto se događa oko mene, oko prijatelja moji i svega ostalog budu čitali oni pravi blogeri koji ne dolaze na druge blogove samo da bi privukli na svoj blog sto vise ljudi, nego nešto novo naučili, pomogli i razmijenili mišljenja.Kako krenuti dalje kad ti sreća zatvori vrata i kad ti život okrene leđa i ti se nađeš u vrtlogu vremena sasvim sam i napušten od svih?
Na ovo pitanje cu odgovorit u sljedećem postu. Toliko od mene za danas.
The book of life closes, and begins a new and gives a small chance the new life that elections for their place under the stars.
